U Voćinu je u utorak, 22. rujna, održan 3. susret osoba s duhovnim zvanjima (svećenici, redovnici i redovnice) iz tri župe na Kosovu – Janjevo, Letnica i Vrnavokolo. Te drevne župe Hrvata katolika stare više od 7 stoljeća darovale su Crkvi i narodu 130 živućih posvećenih osoba (75 iz Janjeva i 55 iz druge dvije župe).
Na svetoj misi i kasnijem druženju okupila se tek trećina svih njih predvođena biskupima, domaćinom požeškim biskupom Ivom Martinovićem, mostarskim biskupom Petrom Palićem i dubrovačkim biskupom Rokom Glasnovićem koji je predslavio sv. misu s još 20-tak svećenika.
Prekrasno zborno pjevanje predvodio je crkveni zbor Janjevaca iz Dubrave. O važnosti očuvanja vjere i tradicije hrvatskih katoličkih zajednica te njezinu prenošenju kroz naraštaje govorio je u propovijedi biskup Petar Palić, istaknuvši kako je upravo vjera bila temelj njihova opstanka, ali i važan dio identiteta zajednica koje su nakon egzodusa svoje novo mjesto pronašle u različitim krajevima Hrvatske.
-Živa vjera ovih hrvatskih katoličkih enklava okruženih muslimanskim i srpskim življem opstala je zahvaljujući živoj vjeri koja je kroz naraštaje prenošena u obiteljima zahvaljujući svakodnevnoj molitvi, nedjeljnoj euharistiji, poštivanju svećenika i redovnica koji su ih stoljećima odgajali i savjetovali u svim životnim (ne)prilikama te odanom djetinjem štovanju Majke Božje Letničke.
Ta vjera prenesena je u mjesta njihovog egzodusa od 1990-tih, u voćinski i đulovački kraj, mjesta oko Bjelovara i Dugog Sela, Kistanje, zagrebačku Dubravu i dan danas plodi novim duhovnim zvanjima. Veliku duhovnu pomoć ovom narodu na svoj nebeski način svojim zagovorom pružaju i blaženici don Antun Muzić rođen u Vrnavokolu i fra Serafin Kodić Glasnović rođen u Janjevu, podlegli od okrutnih mučenja albanskog komunističkog režima 1948. i 1947. godine te fra Alojzije Palić rođen u Janjevu i ubijen od crnogorskih vojnika za vrijeme Balkanskih ratova 1913. godine.
Biti proglašen blaženim drugi je stupanj svetosti i njegovo štovanje ograničeno je na biskupiju, narod ili redovničku zajednicu, dok je proglašenje svetim treći, najviši stupanj kojim se dotična osoba kreposna ili mučeničkog života predlaže na štovanje cijeloj katoličkoj Crkvi u svijetu. U letničkoj crkvi svoje duhovno zvanje dobila je i svetica našeg doba Majka Tereza (1910.-1997.) iz Kalkute, osnivačica Misionarki ljubavi – rekao je.
Nakon svete mise svi vjernici predvođeni biskupima u procesiji su obišli oltar i sliku Gospe od utočišta, Majke Božje Voćinske moleći se, zahvaljujući i prenoseći svoje zavjete. Velik broj djevojaka i žena i nešto muškaraca bio je odjeven u živopisnu narodnu nošnju svoga kraja koju su prenijeli i rekonstruirali da ne padne u zaborav.
U prostoru voćinskog Hrvatskog doma nastavljeno je slavlje uz prezentaciju tradicionalnih letničkih jela, zajedničkog slikanja i igranja kola (šote) uz tradicionalne instrumente goč (bubanj) i duduče (frulu).
Rodbina i prijatelji koji se dugo nisu vidjeli obnovili su svoje uspomene na stari kraj i budućnost koja je obećavajuća, jer su to i dalje obitelji s četvero i više djece.
(icv.hr, vj, adf)
Vjera koja se prenosi naraštajima: Voćin okupio osobe s duhovnim zvanjima iz triju župa s Kosova
